Barokna sakralna arhitektura Valpovačkog vlastelinstva

dr. sc. Margareta Turkalj Podmanicki

Crkveni krajolik valpovačko-miholjačkog kraja, nekadašnjeg Valpovačkog vlastelinstva, današnje je obrise velikim dijelom dobio u vrijeme i zaslugom vlastelinske obitelji Prandau. Ta austrijska aristokratska obitelj početak svog crkvenog patronstva na tom području obilježila je za ove prostore inovativnom i visokokvalitetnom gradnjom župne crkve u Valpovu, naručivši projekt u Beču. U kasnijem razdoblju, značajno će doprinijeti povećanoj izgradnji zidanih baroknih i barokno-klasicističkih crkava.

Nakon oslobođenja od Osmanlija dio Slavonije došao je pod upravu bečke Dvorske komore. Stoga, katolička obnova, koja je potom uslijedila odvijala se uz snažnu potporu Habsburškog Dvora, ali i plemstva čije su karijere bile vezane uz Dvor. Pri svega jer je u tom trenutku katolicizam bionajvažniji ideološki i kulturni temelj aristokratskog društva u Habsburškoj Monarhiji.

 

Kada je barun Petar II. Antun Hilleprand von Prandau (1676. – 1767.), kao dio političkog vrha Habsburške Monarhije, 1721. godine darovnicom cara Karla VI. ušao u posjed Valpovačkog vlastelinstva, površinom najvećeg posjeda u Slavoniji s oko četrdesetak naselja, uz ostalo preuzeo je i obvezu da se brine za crkveni život i sakralne objekte na svom posjedu. Biti crkveni patron značilo je imati utjecaj na odluke poput izbora svećenika ili promjenu titulara crkve, ali i financijski pomagati župe – u izgradnji, održavanju i popravku sakralnih objekata, župnih kuća i pratećih zgrada, škola, uzdržavanju župnika i učitelja. Crkveni patron pomaže u obnovi i izgradnji sakralnih objekata kada prilozi vjernika i drugi prihodi crkve nisu bili dostatni. Bio je to zadatak, koji je trebalo izvršavati u suradnji s nadležnim crkvenim vlastima, upraviteljima župa, političkom vlašću i domaćim stanovništvom.

 

Cjeloviti tekst iz kataloga izložbe:

Barokna sakralna arhitektura Valpovačkog vlastelinstva / dr. sc. Margareta Turkalj Podmanicki

Pogledaj predmete iz tematske cjeline